Istina

Trazim te.
Iako si jos tu, pored mene.
ali znam da ces otici.
nisi ti moj.
i nikada nisi ni bio,
samo mi se snilo, za trenutak
da su nam se putevi ukrstili
zauvek
da me tvoja ruka dotakla
da bi me iz korena
promenila
da ti pripadnem
bez sumnje

a onda se srusilo sve.
iz pepela sam te gradila
tek obris lika tvog
nasmesio mi se
a onda mi rekao
otici cu.
tamo gde me ne mozes pratiti.
vraticu se tek
ako mi ne bude dobro bilo
u tom gradu
hoces li me cekati
hoces li se za mene radovati
ako mi dobro krene

sledila mi se misao u trenutku
sva neznost skupljena u pupoljak ruze
iskapala je na zemlju
poput suza
tako sam htela
da vrisnem da ne odlazis
a znam
da me ni cuo ne bi
zabavljen
igranjem sa svojom buducnoscu
svim tim opcijama sto se otvaraju
tamo daleko

to je bolje za oboje kazes mi
ne vidis koliko me
tvoje reci ranjavaju poput samurajskog maca
preciznog
i nemilostivog

da, idi.
nemoj me pitati nista
nemoj mi zamerati ako te
uskoro sa nekim drugim pomesam
ako krenem u pravcu
gde nema nas.

2 comments:

Anonymous said...

prelijepo kao i uvijek. ponekad svratim i u tišini pročitam tvoju poeziju. nemoj prestati pisati, jer zaista vrijedi. pozdrav, tiamat

Lavinia said...

hvala draga Tiamat Perlo :)
nadam se da cu uskoro ponovo pisati nesto.. meni to kad dodje i ko dodje pa vise samo zapisem, inace ne umem pisati :)
puno ljubavi ti saljem i vidimo se :)

Post a Comment