Ali Prestala Sam Da Sanjam

Od noćas, ne tražim te više..
ni jednog tebe skrivenog u nekom njemu
ili u mnogima od njih
ne trebam da me grliš
da osećam tvoju želju zamnom
tvoje uzdahe da slušam
tvoje čežnje da ispunjavam

od noćas hodam sama
hodam uspravno kao kraljica
koja je svesna svoje moći
koja se divi lepoti svojeg kraljevstva
koja mu služi svim svojim silama
svom dušom iz raja izbeglom
i u raj vraćenom

od noćas
svet je svetlucava kap na dlanu
najdragocenija
moja

Nedostajanje

Ako se vratiš, ne budi me.
Dovoljno je jutara zaplavilo
u mojim maglujskim krošnjama
ispunjenim vetrovima
tvojih uzdaha.

Ako se vratiš, ne kucaj.
Vrata mog doma su dovoljno dugo
lelujala otvorena
lupajući o dovratak
zaključana su sad.

Ako se vratiš, ne ostavljaj pisma u sandučetu.
Odavno u njega niko ne pogledava više
radost iščekivanja u ravnodušnost se pretvorila
a ravnodušnost u kamen.

Ako se vratiš, ako se ikada vratiš
potraži me u sećanju
i nađi me onakvu
kakvu si me ostavio
sa svojim poljupcem na usnama.

Snovidjenja

Oslobađam noćas pticu
mojih htenja
Zarobljenu u grudima
Tvojim ćutanjem

Prizivam noć da me isceli
Od tvojih dodira
Kao toliko puta do sada

Ostaviću ti u amanet
Moje osmehe izazvane
tvojim pokretima
Onih noći u kojima smo se zar ne
voleli
A pripadali jedno drugom nismo

Zauvek ću ti uzeti samo odsjaj u očima
Onaj crni mrak što nas je obavijao
Tvoje prste na mojim usnama
Tvoje uzdahe što odzvanjaju
u ovom snovidjenju


Usamljeni Jahač

Sviđaš mi se
a tako si čudan
brišeš tragove za sobom
zatvaraš vrata
bacaš na svoje stope
u pesku
pregršt morskih trava
i iskradaš se
u noć

i tek onda
kad neko daleko svetlo
u tebi zatreperi
neki zvuk glasa
il ko zna šta probudi
kucanja nečijih žila
dođjes polako
neprimetno
i samo blagi dodir
prstiju tvojih
na ramenu
strese me
od vrha
do dna

čudan si
jako
i sviđaš mi se
mnogo

iako znam
da nikad
ali nikad
ti nećeš
biti
niti si
bio
moj

e možda mi se
to dopada
najviše
do svega

ko zna

ne čekam idući susret jer
možda se nikada desiti neće

a smešim se