...

tu me dodirni -
na raskršću svetova
jave i snova...

...

Ljubim Te.
Tebe nevidljivog
u sitnim noćnim satima
i u vreme Sunca u kojem
srce se topi ispunjeno miljem
Ljubim Te
dok u snovima zajedno letimo
vrteći se po vazduhu poput šarenog lišća
a tvoje ruke me grle
a tvoje zvezdane oči prodiru
u najtajnije odaje
moje duše

Ljubim Te.
Tebe skrivenog u školjkama na obali
njihovom zvuku kojeg prenose
još od pradavnih vremena
kada je ljubav bila neodvojena
od daha
kada je radost zračila u svakom
i najsitnijem pokretu tela
Tela, što su se ovila
jedno oko drugog
tvoje lice prislonjeno uz moje
tvoje usne što traže predavanje moje
Tvoja sam, Gospodine, jer
tako je oduvek bilo
i biće.

Dodir

klize poljupci tvoji po meni
osećam prosipanje milja u tim
najsitnijim porama duše što te
primila i privila u sebe

samo dodir tvoje ruke, na mišici, pod majicom
osećam rasprskavanje zvezda tamo negde
na nekom ostrvlju
bezdanskom
čiji je centar baš tu, baš ovde

svinut nadamnom
gledaš me, širom otvorenih očiju
zagledaš u svaki kutak
da ti ne promakne
neka slučajna kapljica moje ljubavi
koju probudio si još onda
dok te ni znala nisam
dok su nam se samo staze ukrstile
u jedno predvečerje
pred fakultetom
slobode...

Missing you..

Još ne sviće rujna zora
još ne trepti list sa gora
ne čuje se glas slavuja
zoru da najavi

Ne čuje se ni zefira
niti svirka od pastira
tišina je svud okolo
sve živo počiva

Neka cveta rosno cveće
nek se kiti s njim proleće
ja ga neću više brati
jer nije za tebe

Ja ga neću više brati
jer ga nemam kome dati
kojoj sam ga darivala
zemlja je pokriva

Svaka travka u spokoju
sad oseća radost svoju
a od mene radost beži
daleko daleko



Ti

iscuri iz mene poput peska iz peščanog sata
oslobodi puteve za neke nove misli
za neka nova snatrenja što su se zaplela
u umršene pramenove mojih nadanja
što lagano isparavaju
poput morske pene na vrhovima
razuzdanih talasa morskih

iscuri iz mene i odveži ove čvorove
koji pritiskaju bleda stopala o kamenje neizvesnosti
iznedri ljubavne uzdahe i blagost
u nemilosrdnim prerijama besmisla

pomiluj me
ljušturu okorelosti omekšaj i raščini
melodijama tvojih strujanja umiri mi srce
i podaj mi svoju bistru kap
tu, na vrh usne
tu, na koren žeđi najjače
što me muči ovako bezočno
u satima noćnim
pomodrelim
sitnim...

Pramen svetla

otišla si tamo gde te ne možemo pratiti..
ostavila za sobom ovu zvezdanu prašinu
što se spustila u naša naručja meko
poput tvojih dlanova
nekad

srebrne niti tvoje kose uplele su se između svetova
tek da nam kažu da si tu negde
da ćeš uvek biti tu
i kad te ne bude

tvoj glas
i tvoje ruke
tanane i nejake
na kraju
odneli su sobom sva naša nerazumevanja
sve naše nesposobnosti
da ti pružimo potpuno
ono što ti je jedino bilo potrebno

da te neko prihvati i voli
baš onakvu
kakva si bila,

devojčica zaspala u koraku
ka svetu večne dobrote
pravde
ljubavi.....................

i opet..

Dok tvoja ljubav
prodire u mene poput
lave što se uspinje
uz to grotlo vulkansko
uzdrhtalo
poput lavine što se
nezaustavljivo obrušuje
niz padine glečerske
rasprostirući se
i zaustavljajuci tek po
mekanim dolinama podatnim
moja ljubav šapuće u tvoje uho
reči nežne poput mesečine
popadale po plavim granama drveća
po srebrnom odsjaju na površini morskoj
crvenim ružama osušenim i zauvek
sačuvanim u odajama mog srca
za tebe
za mene
za to svitanje o kojem
kažeš
još kao dete sanjao si tek
a našao si me sada
sljubio svoje usne na moje
isprepleo svoju sa mojom vrelinom
usidrio svoju predanost u modru luku mojeg postojanja
prožeo me do najsitnijih damara svesti
i zar da ćutim
da ti ne otpevam melodiju
tog milja
što se nepovratno
u našu istoriju
zakiva...

Lj.u.b.a.v

Ja volim tvoje reči o ljubavi.
One prodiru u moje unutarnje prostranstvo
i ispunjavaju ga blagim povetarcem
koji donosi proleće
u vrt moje duše

Volim tvoj osmeh na usnama.
On umiruje oluje
te valove u odsustvu
smisla života
i stavlja sve na njemu pripadajuće mesto

Volim tvoj slatki zagrljaj.
On zatvara prolaze za nepoznate
strahove i teskobe
za sve što boravi izvan kruga
sigurnosti
kojeg si stvorio za mene.

Taj Tren

Kada me poželiš onako jako
Da ti se od toga zapali
Sva ta unutrašnja struktura
Od čijeg žara se istope
I oni poslednji stubovi od čelika
U tvojim odbranama
I onda me dotakneš
I saviješ se ka mom licu
Ka mojim očima
Ka mojim usnama
U trenutku dodira
Tvojih kao krv crvenih usana
Prostrujiš kroz mene poput
Munje koja rascepljuje
Visoko stablo na dvoje
Postaneš sečivo što me
Raseca gde sam
Najranjivija
Iz mene izlete sve ove
Ptice lutanja i strahova
Odu da traže za njih neke
Gostoljubivije krajeve
Osetim
Kako me od vrha do dna
Ovog beskrajovitog bića
Prožme taj osećaj slatkoće
To vino ispod kože
Taj krik usred noći
To ludilo

...
Naše
...

Ljubavi...

Ti & Ja

Prebrodi to, ljubavi..
Znam da je teško
Znam da izgleda strašno
znam, da radije ne bi,
ako ne moraš..

Prebrodi to, ljubavi.
Radi nas dvoje u istini
radi slobode na rukama našim
radi ranjivosti kapljice rose
na povijenoj planinskoj travi
pod prvim zracima sunca..

Prebrodi to, ljubavi..
Pa onda pomozi i meni
da zajedno prođjemo kroz ta vrata od pakla
i izađemo na drugu stranu kao
slobodna bića
koja više ništa
i niko
u bilo kojem od svetova
rastaviti ne može..

Volim Te

volim te ovog jutra
dok sunce stidljivo provlači
svoje zrake kroz pukotine oblaka
raskriljujući pramenje magle
što se omotala oko drveća i ljudi
oko naših usnulih bića
u snovima isprepletenih

volim te ovog svitanja
u kom ti ispovedam svoje
najdublje drhtaje duše
čije strune pod tvojim prstima
pevaju umilno blago i nežno
toliko
da me ponekad telo zaboli od milja

volim te
tvoju dečačku nežnost
tvoj tajanstveni osmeh
meni upućen
tvoju neskrivenu radost
i ljubav u tvojim očima
ljubav u rukama kojima me grliš
tako
kao da me nikada
pustiti nećeš...