Dok ponoć kuca na vrata usnulog grada
jedna je lampa još ostala da gori
Ko se tu i čemu u osami svojoj nada
i sa čime li se srce njegovo bori?

K'o blagi lahor koji povija grane
to drhte strune nežne njegove duše.
Da l' sanja on svetlije radosne dane
ili se stepenice života pred njim lagano ruše?