***

zagrizla bih noćas
tvoje golo rame
zarila bih
mač nežnosti u
tkivo tvojih nadanja i
želja

pocepala bih
poljupcem
tvoja
lutanja
i
odvela te tamo
gde
ispunjeno je
sve

uhvatila bih noćas
u mrežu svojih
tragova
odraz tvojih očiju
u tami
i

onda
sasvim tiho
da ne primetiš u snu
izašla
u susret
sunčanom
vrelom
danu...

Da li

da li da ti napisem pesmu
dok mislim na tebe
dok se setas mojim osecajima
kao svojim stanom
u potkrovlju
sa pogledom na
svetla grada

da li da ti kazem
zelim te
a
zelim te
neke kratko trajuce slike
ispred ociju
ti
i
ja
na
podu dnevne sobe
na mojoj postelji
zagrljeni
sjedinjeni
nezasiti

da li da ti kazem
da me tvoje ruke
jos uvek dodiruju
poput vrele
lave sto se
izliva
iz usijanog
grotla
vulkanskog

vidim tvoje lice
tvoje oci
tvoje usne
cujem ti glas
koji govori
prelepa si
koji mi govori
stani
samo da bi se
zagledao u
moje oci

da li da ti kazem
dodji
da ti priznam da
sapucem
tu rec
kao
da je ti
mozes cuti

ili da otcutim
ovu zelju
sto si
probudio u
meni
nenadano
bez pitanja
silovito
i
istrgnuto
iz matriksa
prostora
i
vremena.........

Ti

želela bih
kada bi nebo moglo da bude plavlje
da odrazi lepotu tvojih očiju...

i kada bi sunce
rumenelo jače u sutone
možda bi odrazilo lepotu
tvojih usana...

***

Mir, Ljubav i Svetlost, svim bićima u svim svetovima.
Uistinu, mi ništa drugo ne možemo nego zračiti, blistati, nasamo, svojom snagom, Njegovom snagom, Njenom snagom, Života samoga, u nama.
To je alfa i omega, to je zakon i usud, to je jedina religija, jedino učenje.
Iznad toga nema. Sve ostalo su samo snovi, projekcije, igra, ništa stvarno, ništa opipljivo, poput pene na vrhu talasa... Svakodnevni život je talas, ponekad sa penom na vrhu, nekad bez nje.
Danas je tu, sutra ga više nema.
Okean je stvaran, njegova dubina poput neuznemirenog carstva caruje.
Budi takav. Budite takvi. Okean ne traži ništa, ne treba ništa. On jednostavno jeste.
I zato, mir ljubav i svetlost u svakom trenutku života, i smrti. Nema smrti.
Uistinu smrti nema.
Otvorite se toj sili koja je večna, koja protiče kroz vas. I dopustite joj da vas preoblikuje po svojoj volji. Ne opirite joj se. Nemojte se plašiti. Ona zna zašto.

Sve što se dogodilo trebalo je da se dogodi.
Pustite to, ne trošite više snagu na ono što je prošlo. Sada - ovoga trenutka - možete biti ono što jeste.
Sve je razrešeno, sve je oprošteno, gotovo je. Sada - ovoga trenutka - tvoja duša može postati veličanstvena, kakva jeste eonima pre tebe, i eonima nakon tebe. Skloni svoju malu ljušturu sa puta svojoj sreći, svojoj radosti, svojem slavlju koje ti je obećano, jednom zauvek. Slobodni poput ptice, od sebe, od drugih, od svoje potrebe za drugima. Otvori se toj sili, i ona će sve učiniti za tebe. Ne verujte - proverite. Punim srcem krenite u promenu i posmatrajte šta se događa. Ni kamen na kamenu neće ostati a svetlost će se roditi. Poput mnogih drugih svetlosti pre nje. Ovo je uistinu divan svet.

Ti i Ja

Otišao si
ali još uvek
si mi tako blizu

Primam tvoje poruke bez reči
ali ipak
znam da misliš na mene

Hodam
sa tvojim dodirima pod kožom
sa tvojim zatvorenim očima
ispred mojih

Vreme
će proći brzo
do mesta na kom će se naše staze
ponovo ukrstiti

Odbijam
da razmišljam da li ćemo tada odabrati
isti autoput
ili ćemo se ponovo
razdvojiti

Jer
verujem

kada se dve duše sretnu u toj svetoj tišini
ispunjenja
kao što su naše

one će zauvek ostati u istom svemiru
kao jedno

Pokret



poezija u fotografiji :)

moze li to?

...

photo(c) Lavinia Amaldi

Globalno Zagrevanje

u mom srcu
u mojoj dusi
zbog tebe...

led sakupljan
eonima
proslosti
topi se
ubrzano..

plasim se
retke vrste
samoce
i zatvorenosti
umrece
vrlo
uskoro


ako nastavis
da blistas
prema meni

...

molim te
samo jedno:

budi
uporan...


Znaš li?

nema dana da ne pomislim na tebe

ponekad, samo miris u vazduhu mi se učini poznatim,
seti me trenutaka u kojim sam disala tvoju prisutnost

ponekad, samo dodir usb kanapčića
kojeg si mi poklonio sa svim onim video zapisima na njemu

ponekad se pogledam i setim
ovaj crveni džemper si mi ti dao

da li sam ti ikad rekla koliko volim da ga nosim
na goloj koži
tako je dobar osećaj kada znam da je on nekad bio
u tvojim rukama..

ponekad samo primetim kako neke tvoje reči izrečene davno
jošs uvek
odzvanjaju u meni

ponekad, tvoj osmeh u mojim mislima
iskre tvojih očiju, tama
tvoje predivne duše

čujem,
otišao si..
imaš još jednog sina..
srećan si sa njom
ona je u dobrim odnosima
sa tvojom bivšom ženom
i vaše troje dece
to te čini zadovoljnim

da li je to istina?
stvarno ne znam zašto sumnjam..

želim da verujem da si napustio to prokleto mesto na kom
smo se voleli
jer sam potpuno svesna da je to prošlost
na koju je pet godina prašine napadalo
detaljno

ipak,
još uvek si u mom srcu..

i nekako, ponekad,
verujem da sam i ja u tvom....




Photo: Salvador Dali: Istrajnost Sećanja, 1931.

Spoznaja

Nema Ljubavi nad Istinom



simple beauty
Originally uploaded by Lavinia69

To što te volim ne znači ništa

Ako ne mogu da ti dotaknem lice
I zagledam ti se u oči duboko
Putujući kroz tvoju dušu
U dubine u koje niko još
Nije zalazio

Ako ne mogu da spustim svoju ruku
Na tvoju i stegnem ti prste
Osećajući strujanje što nas povezuje
I kad smo miljama daleko
Jedno od drugog

Ako ne mogu da te zagrlim oko struka
Uvlačeći prste ispod tvoje majice
Da osetim poražavajuću
Nežnost tvoje kože
Kao nekad