Da li

da li da ti napisem pesmu
dok mislim na tebe
dok se setas mojim osecajima
kao svojim stanom
u potkrovlju
sa pogledom na
svetla grada

da li da ti kazem
zelim te
a
zelim te
neke kratko trajuce slike
ispred ociju
ti
i
ja
na
podu dnevne sobe
na mojoj postelji
zagrljeni
sjedinjeni
nezasiti

da li da ti kazem
da me tvoje ruke
jos uvek dodiruju
poput vrele
lave sto se
izliva
iz usijanog
grotla
vulkanskog

vidim tvoje lice
tvoje oci
tvoje usne
cujem ti glas
koji govori
prelepa si
koji mi govori
stani
samo da bi se
zagledao u
moje oci

da li da ti kazem
dodji
da ti priznam da
sapucem
tu rec
kao
da je ti
mozes cuti

ili da otcutim
ovu zelju
sto si
probudio u
meni
nenadano
bez pitanja
silovito
i
istrgnuto
iz matriksa
prostora
i
vremena.........