Srce Gospodnje

"Sve dok u kavezu spavam, Ti si moj plavi san"



Svetlost svoju, svetlosti mojoj dodaješ,
Sine Svetlosti,
dok dušu budiš mi.
Beskrajno blagim prstima svojim miluješ joj lice
i šapćeš svete reči: "Talifa Kumi".

Pa gledaj, dušo još snena:
Sve ove livade sunčane i cvetne zovu
i horovi Anđela čekaju te... :
"Dođi u carstvo svoje".

Ranjiva i nasmešena, u haljini od svetla
uđi u ovaj vrt.
Gledaj, dušo...
Duh Njegov došao je
i otvorio vrata kaveza tvoga.
Ne boj se ruke Njegove
Ne boj se što kaže ti da si Slobodna.
Napusti ovo maleno pojilo
čija punina uvek od drugog zavisi.
Ostavi kavez ropstva svog
i podaj Svetlosti ruku.

Kavez ropstva tvoga je
kavez na srcu tvome što Ljubav
od tebe sakriva.
Kavez ropstva tvoga je
kavez na telu tvome što
krilima ne da ti da se rašire i slobodno lete.
Kavez ropstva tvoga je
kavez na očima tvojim što
Svetlost od tebe razdeljuje.

Pa seti se, Dušo još ustrašena... :
Svetlost, tebi nije nepoznata
pa da se bojiš prostranstva Njenog.
Niti je uistinu toliko tvoje bivstvo
da mu je kavez dovoljna mera.

Dušo božanskog porekla, što si se uhvatila
u zamku nižeg sveta,
Podaj Svetlosti ruku i uđi
u svoje Prirodno Kraljevstvo.