Dijani

O čuješ li, Ljubljena, duše moje zov,
slutiš li oluju koja, bez blagoslova tvog
u meni besni i vri
udara, u nežne obale moje duše i
ruši ih
vidiš li suze u srcu mom i telu mom
znaš li da bog - naš voljeni gospod
u njima plače...
Gorak je ukus krvi koju gutam u suzama
sama, i prezrena
Ljubljena najdraža i najvoljenija prijateljice moja
znaš li da nikada nisam znala nikoga poput tebe
niko te nije dostojan
niko Tebe u srcu mom ne može da zameni
niko sem vas one dane ne može da vrati
ni moje suze mojim srcem i dušom
ne može da ispuni...
Spram vas sve je bledo i pusto u duši mojoj
Volim Te... Volim Te... Volim...
Zar ljubav moja u duši Tvojoj odjeka nema?...
Zar samo bol koji me boli i ti u duši svojoj osećaš
Znaš li da sam bez vas potpuno sama
Znaš li da lutam sa slomljenim srcem na dlanovima
dok me đavolji vetrovi udaraju o stenje
Boli me Tvoja bol
Boli me Tvoja ravnodušnost
Plaši me tvoj strah, Tvoja zatvorenost
u kojoj za mene nema imena.
Đavo me porobljuje Sestro moja
Ali Bog u centru duše moje biće Jači
Jer On Jeste Jači
iako je sada mlad i nejačak, novorođenče
nedonošče
Jer demon Centar moj nije
već samo laž
i kao svaka laž
on će svisnuti i nestati
Sestro moja...