*

Reci, veruješ li
da postoji sreća,
i da zemlja snova
nije baš daleko
I da ljudi nisu
izgubili oči
da u ovom svetu
za te brine neko

Reci nadaš li se
da će doći dani
kada će nestati
svih ljudskih okova
Da će čista voda
izvorom poteći
i da sve se može
početi iznova...

Reci mi da nada
još uvek postoji
da nije kraj svemu
što bilo je lepo
Reci mi i znaj
da smejati se neću
i da ću ti sve ja
verovati, slepo.

Reci da bar nekad
neće biti rata
da će mir po svetu
valovima teći.
O, da li postoji
BAR JOŠ JEDAN ČOVEK
koji će bar reči
utehe mi reći...


Krug

Ne, nije mi jasno, pa zar nisi znao :
razlozi za boli svuda oko nas su.
Život može samo smisao da gubi
- sve drugo predstavlja hladnu dekadansu.

Ne mogu da shvatim kako nisi znao
- pustinjske oaze su fatamorgane.
Svih izvorskih voda davno više nema,
prozori su crni, bezobličja tame...

Ne, još ne razumem, zašto nisi znao
vrhovi planina - prepreka su nova.
Ali i da pođeš, il' čak kročiš tamo
čućeš samo odjek sopstvenih krikova.

Ja želim da shvatim što to nisi znao
da i s toplog dlana bubamara ode.
Da, ruža još ima svoja dva-tri trna,
al' je nesposobna njima i da bode.

Kako da razumem kada nisi znao
- sve vatre na kraju samo su pepeo,
da vetrova krila s njime se igraju;
Ostaje praznina - crnog pakla veo.

Da. Tek sada vidim: nikad nećeš znati.
Al' učini nešto!, poželi da lažem!
Mora da postoji i izlaz iz kruga
Još veruj u ljude - samo to ti kažem!